Sjetiš li se

Prije bilo kakvih komentara ako ih bude, volio bih da uvažite da je ova pjesma snimljena običnim mikrofonom, te da je kvaliteta pjesme na niskom nivou. Nikakvi efekti nisu ubačeni u pjesmu. 🙂 Rado se sjetim onih dana, bila je to lijepa zima, hladna ali lijepa. Znaš, sjećaš li se? Da smijao sam se i…

Nastavi čitanje →

Od tebe

Hodam samo svojim putem. Bio on pravi ili ne. Hodam sam. I ničije riječi ne slušam, pa tako ni tvoje. Ne pokušavaj išta da mi kažeš jer možda si baš ti ta koja hoće da me odvede na drugi put, put kojem kraja nema. Možda si baš ti ta, koja želi da se vrtim u…

Nastavi čitanje →

Kao prije

Gledao sam, slušao sam, dodirivao i mirisao ali nisam nigdje tvoj trag našao. Valjda zbog toga što je davno izgubljen. Ali, tragovi ostaju u svima nama, ostaju riječi, dodiri, mirisi i pogledi. Baš te stvari koje sam tražio, baš te iste koje su mi značile najviše. I sad’ kada pogledam iza sebe, u moru mojih…

Nastavi čitanje →

Pusti da snivam

Budi me, prva kapljica kiše, molim nebo, da pada još više. Danas iz kreveta neću da izlazim, Razlog za dalje, teško pronalazim. Kiša, najljepšu muziku svira, zna tačno, koju notu da bira. Svaka nota na našu pjesmu sjeća, slika tvoja sad postaje veća. Dodir tvoj, kroz maglu me dira. a kiša i dalje pjesmu nam…

Nastavi čitanje →

Zaleđeno srce

Dok sat otkucava poslednji čas. Međ’ nama, i dalje vodi se rat. Kuca na vrata sudbina tamna, sjetiše mene, vremena sramna. Vrijeme, kad’ drugi bi tu da je tješi, Da bez mene ostane, ona tad’ rješi. Sad’ hodnicima hladnim ona tumara, želja joj bješe da ostane sama. Ispunih joj želju, draže nego ikad, Bolje da…

Nastavi čitanje →

Čekam

Stojim, dok koraci odzvanjaju pokraj mene. Stojim, I sad sve oko mene se kreće. Stojim, najljepše cvjeće oko mene vene. Stojim, kao da ništa promjeniti se neće. I krenem, sad koraci ljudi uz mene koračaju. I krenem, sad samnom kreću se i senke I krenem, sad sve ruže na tebe sjećaju. I krenem, sad stanem…

Nastavi čitanje →

Kao prije

Gledao sam, slušao sam, dodirivao i mirisao ali nisam nigdje tvoj trag našao. Valjda zbog toga što je davno izgubljen. Ali, tragovi ostaju u svima nama, ostaju riječi, dodiri, mirisi i pogledi. Baš te stvari koje sam tražio, baš te iste koje su mi značile najviše. I sad’ kada pogledam iza sebe, u moru mojih…

Nastavi čitanje →

San ili Java

Sanjive oči protrljam u jutarnjim teškim satima, nakon noći tuge i bola. Nakon noći beskrajno duge, beskrajno tamne i beskrajno loše. Oči tmurne, izmorene i teške, kapci crni kao mastilo tinte kojom pišem svoje riječi, suzne oči i dalje imam, i dalje su oči crvene od nje. Nije teška noć bila, suze nisu bile zbog…

Nastavi čitanje →